Lako je osjetiti inspiraciju u netaknutoj prirodi, ali rijetko vježbamo prepoznavanje snage i ljepote elemenata u urbanom okruženju u kojem zapravo živimo. Tokom svog boravka u Baru, umjetnica Maria Juliana Byck koja je dio Mouries kolektiva iz Atine, fokusirala se na zanemarenu rijeku Željeznicu u Baru, istražujući kako je ova rijeka milenijumima oblikovala obalnu ravnicu na kojoj grad danas leži, povezujući planine s morem.
Kroz participativnu praksu na obali rijeke, zasnovanu na tekstu i ritualu „Kamen i voda“ , rad je otvorio prostor za promišljanje o dubokoj isprepletenosti naših tijela s okolnim ekosistemom. Služeći se svim čulima, kroz prepoznatljive mirise borove šume, ljekovitog bilja, i ukuse lokalnog voća, povezale smo se sa našim neposrednim okruženjem.
Prepoznavanje da smo dio ovog složenog i vitalnog sistema služi kao podsjetnik da dišemo zajedno s drvećem i da naš opstanak direktno zavisi od očuvanja živog svijeta.
Ovaj susret nije bio samo drugačiji način da se doživi prirodni prostor, već i izgradnja političke i ekološke svijesti o važnosti zaštite onoga od čega zavisimo.
Istovremeno, rad je proširio razumijevanje onoga što umjetničko djelo može biti izvan tradicionalnih formi, stvarajući prostor u kojem se ljudi okupljaju na nov način, povezujući se jedni s drugima i sa svijetom koji ih okružuje.